Umjetna inteligencija danas može puno – pa čak i “govoriti”. AI voice tehnologije sve su prisutnije u svijetu produkcije, ali kada se zagrebemo ispod površine, posebno na jezicima poput bosanskog, razlika između umjetnog i ljudskog glasa postaje itekako primjetna. I važna.

Akcenti i naglasci: sitnice koje znače sve

Bosanski jezik je specifičan – ima svoje naglaske, melodiju i ritam koji se često mijenjaju ovisno o regiji. AI modeli, trenirani većinom na engleskom i rasprostranjenijim jezicima, još uvijek ne razumiju nijanse poput razlike između “prozor” i “prozòr”, ili gdje treba stati, a gdje naglasiti riječ za pravi efekat. Ljudski govornik to radi prirodno – AI ne.

Emocija: ono što se ne može (još uvijek) programirati

Voice over nije samo izgovaranje riječi – to je prenošenje emocije. Da li je rečenica radosna, ozbiljna, motivirajuća, ironična? AI može pogoditi osnovni ton, ali teško da će “osjetiti” atmosferu teksta. Ljudski glas, s druge strane, reaguje intuitivno – zna gdje treba pauza, gdje treba šapat, a gdje osmijeh u glasu.

Kad „prirodno“ zvuči neprirodno

Jedna od najvećih mana AI voicea u bosanskom jeziku je neprirodan tok rečenice. Iako zvuči “čisto”, fali mu ono nešto – toplina, fleksibilnost, dinamika. Rečenice često zvuče kao da ih je pročitao robot koji “zna šta piše”, ali ne zna zašto to piše.

Kada koristiti AI, a kada ljudski glas?

AI može biti pogodan za jednostavne, tehničke ili privremene naracije – kada je brzina bitnija od dojma. Ali kad vam je važna autentičnost, emocija, lokalni karakter i kvalitet koji se čuje, ljudski glas ostaje nezamjenjiv.

U Takt – Zvuk u boji radimo isključivo s profesionalnim govornicima koji razumiju jezik – ne samo gramatički, nego i kulturološki i emotivno. Bilo da snimamo voice over za reklamu, online edukaciju ili dokumentarac – vašoj poruci pristupamo s ljudskom pažnjom, jer znamo da glas nije samo zvuk. To je osjećaj.